Druga strana romskih priča: Samir Sejdić

 

Na prvi pogled, kada vidite Samira, reći ćete – izgleda kao svi dječaci; mladić bistrog pogleda, pristojan i učtiv, no Samir Sejdić je mnogo više od toga. Sa samo 16 godina, ima jasno zacrtane ciljeve, put do ostvarenja istih i velike ambicije.  

O školi i gradu u kojem živi

Srednja škola metalskih zanimanja u Sarajevu ima izuzetnog učenika, koji na sve gleda iz svog, posebnog ugla. Samir nije odličan učenik, i smatra da ocjena nije mjerilo znanja. Ipak, Samir je plemenit i vrijedan. U ovoj školi je, kako kaže, mnogo naučio, a najviše o prijateljstvu. Sa nastavnicima je na praktičnoj nastavi radio na projektu pravljenja košara za smeće za Općinu Centar a i u kući ima pune ruke posla sa popravljanjem raznih predmeta. Ipak, za druženje sa prijateljima uvijek nađe vremena.

-“Moje školovanje je isto kao i kod mojih vršnjaka. Nisam primjetio da se razlikuje u bilo kojem smislu. U školi smo svi isti. Neki malo bolje uče, neki malo lošije, ali u suštini, mi smo drugari i svi smo jednaki”.

Samir je živio u Njemačkoj i govori taj jezik. Iako je kroz obavezno obrazovanje imao i časove engleskog, volio bi da ga dodano usavrši.

-“Govorim njemački jezik jako dobro, a engleski bih volio naučiti. Mislim da je poznavanje jezika veliko bogatstvo. Možda u budućnosti završim neki kurs engleskog jezika.”

Samir voli slušati muziku, odrastao je na Dobrinji i vezan je taj dio grada. Njemu je, kako kaže, najljepši. Ipak, svoju budućnost vidi negdje drugo.

-“Mislim da europske države nude mnogo više od Bosne i Hercegovine. Volim BiH, obišao sam je skoro čitavu. Imamo lijepu prirodu, jezera, planine, ali nemamo veliku mogućnost za uspjeh ovdje. Živio sam u Njemačkoj i znam koliko se zapravo tamo može postići. Svoju budućnost vidim u nekoj drugoj državi.”

Ono što ga izdvaja od njegovih vršnjaka je Samira želja za napretkom i uspjehom.

-“Imam jasne ciljeve. Motivacija za rad mi je sami uspjeh koji želim da postignem. Prošle godine sam položio vozački ispit i jako volim vožnju. Najsretniji sam upravo kada sjedam u automobil i odlazim na putovanje, izlet, more. Volim auta i u budućnosti se vidim kao osnivač firme koja će se baviti logistikom, transportom. Naravno, korak po korak, ali vjerujem u sebe i znam da ću ostvariti svoj san.”

Na pitanje kako planira da ostvari ovaj cilj, imao je jasan i koncizan odgovor.

-“Želio bih da radim kao profesionalni vozač kamiona. Kada završim srednju školu, zaposlit ću se u svojoj struci kako bih skupio početni kapital. Drugi korak je poticaj od općine u kojoj živim, kako bih osnovao firmu, a ukoliko poticaj ne bude pripao meni, digao bih neki mali kredit. Spreman sam na rad i za početak bi to bila mala firma sa tek par uposlenih ljudi. Prevozili bi sve što je potrebno. Nadam se uspjehu i zapošljavanju većeg broja ljudi.”

Samirov savjet:

Moj savjet mlađima je da svi upišu osnovnu i srednju školu, da se trude da ostvare ono sto žele da idu uvijek naprijed da ne odustaju od škole. Koliko god da je teško ponekad, isplatit će se. I vjerujte u sebe.