Druga strana romskih priča: Anesa Limo

Genetika i bioinženjering uključuju razumijevanje funkcije i strukture živih organizama. Ova kompleksna materija i vrlo zahtjevna struka vrlo uskoro će dobiti još jednu stručnjakinju: našu stipendisticu Anesu Limo.

Anesa ima 20 godina, živi u Visokom i pohađa Internacionalni Burch Univerzitet. Upravo ta materija je, kako kaže, stvorena za nju, jer je na drugoj godini i već se vidi i na master studiju na ovoj visokoškolskoj instituciji.

“Definitivno se nadam tome da će ovo biti moja profesija. Nakon prve diplome planiram upisati master, najvjerovatnije vezan za forenziku ili mikrobiologiju, no imam još vremena za tu odluku.  Širok je spektar poslova koji se uklapa u moj odsjek, te svaki dan radim na tome da obogatim svoj CV i steknem iskustvo u raznim strukama. Stoga ne bih mogla specifično reći koji posao me najviše privlači ali znam otprilike čime želim da se bavim.”

Na period proveden u klupama sa osmijehom se osvrće. Nije bila izložena diskriminaciji ni po kojem osnovu, uživala je u svemu što joj su joj pružili školski dani a motivaciju je pronalazila u vlastitim ambicijama.

“Vrijeme kao da je proletjelo. Jedina negativna stvar koju bih mogla izdvojiti je stres. Pozitivnih stvari i iskustava je mnogo. Naravno, pored stečenog znanja, ono što mogu izdvojiti kao pozitivnu stranu jeste izgrađivanje sebe kao individue i, naravno, prijatelji s kojima sve to prolazimo. Ja sam ih stekla dosta. Najviše sam uživala u učenju jezika. Tokom školovanja sam imala priliku da učim bosanski, hrvatski, engleski, njemački, latinski i starogrčki. Samostalno sam počela da učim španski, turski i francuski, ali trebat će mi još vremena da ih savladam. Činjenica je da su rad i učenje temelj za dobru budućnost. Motivacija mi je, generalno, upravo to – bolja budućnost. Kako meni tako i ostalima, te stabilan život. Želim izgraditi sebe kao osobu i, nadam se, svojim radom pomoći i drugima.

Nisam imala osobnog iskustva sa diskriminacijom i zahvalna sam na tome jer znam da su psihičko i cyber nasilje najzastupljeniji oblici zlostavljanja među omladinom. Nažalost, postoje i slučajevi fizičkog nasilja ali, po mom mišljenju, psihičko je nasilje ipak najzastupljenije.”

O kulturama koje je okružuju kaže da su naše bogatstvo. Upravo u toj šarolikosti Anesa vidi ljepotu naše zemlje.

“Imala sam priliku da budem u okruženju ljudi različitih kultura i religija, to nikada nije predstavljalo neki problem. Kultura i religija su privatna stvar i svako to prakticira na svoj način. Ono sto je ključno jeste tolerancija na te neke “različitosti”.

Za sreću nema neki recept, osim da je možda treba tražiti u sitnicama i najdražima.

“Sve je to individualno. Svaki čovjek ima drugačiju perspektivu na svijet, život i samim tim ima drugačije potrebe, želje, pojam sreće i tuge. Po meni, stvar je u sitnicama. U pažnji, okruženju, najbližim ljudima, našem srcu.”