Druga strana romskih priča: Armana Krujezi

Zeničanka Armana Krujezi pohađa Mješovitu srednju školu u Zenici, smjer ugostitelj. Ova vesela, nasmijana djevojka pričala nam je o svom životu, planovima i željama.

 Ugostiteljstvo je njen poziv, pa se pronašla u materiji koju treba da uči. Armana je dobra i vrijedna učenica koja je na svom školskom putu nailazila na diskriminaciju ali i na prave prijatelje. Ono loše je ostavila iza sebe dok je dobre ljude smjestila tačno tamo gdje pripadaju: u krug najbližih i najdražih.

“Školski dani su bili dobri i loši. Uživala sam u izletima i zajedničkim školskim okupljanjima. Ni učenje mi nije toliko teško padalo, ali nije sve tako lijepo prošlo. Bilo je vrijeđanja učenika i učenica prema njihovom izgledu i nacionalnosti. Prije tačno 3 godine nekoliko djevojčica se izuzetno loše ponijelo prema drugim učenicama. Nazivale su ih pogrdnim imenima, a te prozivke su bile namijenjene i meni. Govorile su mi: “Ciganko, ti ne trebaš biti sa nama u razredu”. Palo je mnogo ružnih riječi. Nije mi bilo svejedno. Uvijek sam govorila: “Ne uzdiži sebe na račun ponižavanja drugog”. Tako sam odgojena.”

Armana voli raditi sa ljudima, pa kaže da joj bi joj drago bilo kada bi dobila ponudu da radi u trgovini, bilo da je u pitanju supermarket ili butik odjeće i obuće. Ipak, Bosnu i Hercegovinu će napustiti ukoliko joj se pruži konkretna prilika.

“Ja ne bih željela ostati ovdje. Iako mislim da moja nacionalnost neće imati negativnog utjecaja na moju budućnost, uprkos ne tako davnom suočavanju sa diskriminacijom, mislim da će mi neka stabilnija zemlja pružiti bolju budućnost. Iako volim svoj grad, posebno Kamberović polje, gdje su šetnje divne, mislim da ću se vrlo brzo uklopiti i u drugu sredinu.”

O sredini u kojoj je odrasla govori samo najljepše. Armana je oprostila onima koji su joj učinili nepravdu i nastavila dalje kročiti kroz život. U tome je, kaže, snaga jedne osobe.

“Ja u svom narodu, Romima, najviše volim to što smo iskreni i dobrodušni i takva sam i ja. Sve što imamo kažemo u lice. Poštujemo druge i nikada nećemo prvi ući u konflikt. Ne dopuštamo sebi da nekoga uvrijedimo prvi. Osobu jakom čini praštanje, poštovanje koje pokaže prema drugima, volja koju pokaže dok korača prema uspjehu, a nagrada za uspjeh je dodatna motivacija za ono što želimo.”

Armanin savjet

“Budi jak/a, uvijek prave kičme, i ne zaboravi da će sve loše da prođe. Nemoj odustati, završi školu i pokaži svima koliko možeš.”