Druga strana romskih priča: Armend Januzi

Armend i Gazmend Januzi su braća. Obojica su bili stipendisti Udruženja „Obrazovanje gradi BiH“ i po završetku školovanja su uspjeli da se zaposle. Danas su samostalni, uspješni, neovisni i ponosni na sve što je iza njih. Oni su primjer da možeš biti sve što želiš.

Armend je završio Srednju školu za saobraćaj i komunikacije, Srednju građevinsko-geodetsku školu – smjerovi keramičar i VKV građevine i naposlijetku, posjeduje vozačku dozvolu za  kategorije ,B“ i ,C1“. Sve to nije bilo dovoljno pa je u stekao i certifikat fizičke zaštite.

Trenutno sam zaposlen u interventnoj jedinici zaštita imovine i ljudi. Pronašao sam se u tome, zato i radim taj posao. Od početka moga školovanja uvijek sam bio prihvaćen u društvu i kod profesora, kao i svako dijete danas što treba biti. Pišem i čitam albanski jezik jako dobro, njemačkim i engleskim se služim pasivno.“

Armend jasno definiše diskriminaciju i smješta je u našu realnost. Imao je iskustva sa njom, ali je vrlo zrelo postupao i kada je bio suočen sa vrlo ružnim iskustvima.

„Kao što znamo, diskriminacija je uvijek postojala i postojat će i dalje. Ljudi su nažalost takvi da misle da su Romi loši. Bilo je situacija gdje sam bio diskriminisan više puta, ali sve je ovisilo o mom strpljenju. Najviše se očitovalo u tome koliko sam bio spreman izbjegavat raspravu i konflikt bilo koje vrste. Jedino što nam preostaje jeste da se svi borimo protiv diskriminacije, dokažemo da smo svi mi ljudi, jednaki kao i ostali narodi, da imamo pravo na sve kao svaki čovjek na ovom svijetu što zaslužuje i što ga, prema deklaracijama o ljudskim pravima, rođenjem sljeduje. Zadovoljan sam samim sobom dosad, oduvijek sam gledao da i kao čovjek i kao Rom pokažem ljudskost i čovječnost. Da dokažem kako zaslužujemo naša prava. Svi zaslužujemo priliku za lijepu i sigurnu budućnost.“

Motivaciju je pronalazio u dragim ljudima, obezbijeđenju vlastite budućnosti i što zdravijem načinu života. Armend voli svoju kulturu, ponosan je na svoje porijeklo i sa osmijehom govori o njemu. Isto tako, veliki je zaljubljenik u svoj grad i ne planira otići iz Sarajeva. Ovdje je, kaže, rođen i tu vidi svoj život.

„Ono po čemu smo mi Romi najviše poznati danas jeste veselje. Volimo pjevati, plesati i što je najbitnije imamo odličan smisao za humor i volimo se šaliti. Veoma smo društveni. Pojedinosti i osobine čovjeka potiču iz kućnog odgoja i karaktera, ali govoreći globalno, rekao bih da smo mi jedan dobar, veseo narod. Obilazio sam i putovao u svojim mlađim godinama kroz čitavu BIH. I sada, čim uhvatim vremena, obavezno posjetim neko novo mjesto. Stvarno svaki grad ima ima svoju ljepotu ali Sarajevo mi je najdraže. Gdje god da odem, na kraju se svom Sarajevu vraćam. U njemu osjetim svoj zrak, vidim svu ljepotu svijeta i tu je sve što mi treba.“

Svoj poziv je odabrao i zbog humane note koju u sebi ima. Armend i Gazmend su zaštitnici, svaki na svoj način. Iako Armend štiti imovinu i ljude a Gazmend one najslabije – djecu, obojicu upravo ta humana osobina vodi kroz život.

Sretan sam što sam prije svega čovjek, jer riječ čovjek znači imati ljudskosti u sebi, razumijevanja za druge. Uvijek trebamo misliti na druge ljude i na njihove osjećaje. Ja sam osoba koja smatra da svi na svom licu trebaju imati osmijeh, a ako na bilo koji način tome mogu da doprinesem, bez imalo razmišljanja to ću i da učinim.“

Armendov savjet

“Ti koji ovo čitaš, zapamti, mi smo ljudi kao i svi drugi. Potrudi se i pokaži da ima i nas obrazovanih koji želimo uspjeti i stvoriti nešto dobro u svom životu. Ako ti i ja to pokažemo, pridružit će nam se i drugi, a to će za rezultat imati da budemo manje diskriminisani. Protiv diskriminacije ćemo zajedno. Jedino tako možemo, pa makar i protiv svih.”