Druga strana romskih priča: Dženana Demiri
Mlada Zeničanka Dženana Demiri vesele je naravi, čvrstog karaktera a ispred nje snažno i postojano blistaju njene ambicije.
Trenutno ide u drugi razred Srednje ekonomske škole, smjer ekonomski tehničar. Po završetku srednje škole voljela bi upisati fakultet. Nada se ekonomskom, pa bi i posao birala u svojoj struci.
„Sve ono što obuhvata ekonomsku struku je upravo sfera mog interesovanja. Planiram da završim i fakultet, a voljela bih da radim u nekoj firmi da im vodim knjige. U tom poslu se vidim i mislim da ću na posao ići s osmijehom. Moje školovanje je bilo dobro. Odnos mojih vršnjaka kao i profesora prema meni bio je korektan. Ne bih bila poštena kada bih drugačije rekla, nije bilo nikakvih problema.“
Iako je bila sretna i od strane drugara prihvaćena u školskim klupama, Dženana naglašava da diskriminacija postoji i kaže da je ona vrlo često vrsta demonstracije sile nad slabijima.
„Kada je neki učenik povučen, tih, često se desi da bude žrtva vršnjačkog nasilja. U školskim klupama, upravo ovakav vid odnosa zna biti diskriminatoran, bilo da je ta osoba tiha jer je karakterno takva ili je naprosto nesigurna u sebe. Također, kada profesor daje prednosti svojim “miljenicima”, to je na neki način diskriminisanje. Ja lično nisam doživjela nikakav vid diskriminisanja.“
Govori njemački i engleski jezik, a voljela bi da nauči i turski. Sreću pronalazi u krugu najbližih i vjeruje u svoj uspjeh. O svom narodu ima najljepše riječi. Kaže da su veseo narod, pun poštovanja. Njeguju tradiciju i običaje.
„Ono što je karakteristično za Rome jeste to da se od malih nogu uče da izuzetno poštuju starije od sebe. Volimo praznike i uživamo u druženjima. Imamo svoje neke lijepe običaje kao što su posebni ispraćaji mlade ili velika radost pri ženidbi mladoženje. Svadbe su nam divne, tad svi igraju i najveseliji su.“
Dženana ne planira napuštati BiH. Smatra da uz dovoljno uloženog truda i rada može sebi obezbijediti sretan i udoban život ovdje.
„Živim u Zenici i najviše volim Kamberovića polje. Na tom mjestu niko nije tužan, svi su nasmijani isto kao da nemaju ama baš nikakvih problema. Djeca trčkaraju, igraju se, roditelji se međusobno upoznaju. Niko ne može ostati hladnokrvan, svima se osmijeh na lice izmami. Tu najviše vremena provodim sa svojim prijateljima. Ostala bih u BiH kada bih pronašla posao ovdje. Želim sebi lijep život i mislim da ga mogu imati i ovdje. Želim i drugima da dokažem da su Romi dobar, pošten i vrijedan narod.“
Dženanin savjet
„Samo bih vam rekla da se ne obazirete toliko na tuđe komentare. Vi znate ko ste i šta ste. Nemojte dopustiti da vas neko gazi i ponižava.“