Adelisa živi u Sarajevu. Ima 16 godina i ide u Srednju školu poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti, a za zanat ima zlatne ruke – želi biti pekar. Uživa, kako kaže u pravljenju kolača i peciva, pa joj stoga, praksa u školi ne pada teško. Kaže da je kroz školovanje naučila šta je drugarstvo, ima prave prijatelje, a porodica joj je najveća motivacija za učenje.

“Jako volim svoju porodicu, mi njegujemo običaje i oni su mi najveća podrška.”

O školi i rodnom gradu

Adelisa priča njemački i engleski jezik. Njemački pohađa u školi kao redovan predmet. Svoju budućnost ipak vidi u svom rodnom gradu.

“Volim Sarajevo, tu su mi drugovi, porodica, tu se osjećam sigurno. Nisam nikada živjela na drugim mjestima, pa nisam sigurna ni da li bi mi se svidjelo.”

Uz kafu nam je ispričala da voli trendove, uvijek se trudi biti informisana, politika je ne zanima mnogo, a uživa u slušanju muzike. Adelisa je uvijek spremna na šalu, odan je prijatelj i vrlo je druželjubljiva. Ipak, zadržala je skromnost; kao učenica sa dobrim ocjenama, ne hvali se već smatra da uvijek može bolje. Kada završi tri razreda srednje škole, upisat će i četvrti.

“Voljela bih studirati, dalje bih išla na Poljoprivredno-prehrambeni fakultet. Još nisam odlučila koji odsjek je za mene ali mislim da imam dovoljno vremena da razmislim.

Stipendiju za školovanje i dobre ocjene Adelisa već godinama prima iz Udruženja “Obrazovanje gradi BiH”. Kada završi sa obrazovanjem želi da se zaposli, a jednog dana možda i otvori vlastitu pekaru.

Adelisin savjet

Vršnjacima Adelisa poručuje da je obrazovanje važno, i put ka boljoj budućnosti.

“Želim im reći da slijede svoje snove i da treba da se obrazuju kako bi mogli sebi omogućiti ljepši život.”