Malo koja humanitarna akcija može proći pored Amre Ahmetović, bilo da su u pitanju ljudi ili životinje,  a da je ona ne podijeli na svojim društvenim kanalima. Amra živi u Kaknju, studira na Fakultetu za kriminalistiku, krimibiologiju i sigurnosne studije, volontira, piše i ruši predrasude. 

O školi i gradu u kojem živi

Amra je završila Srednju tehničku školu u Kaknju, i po struci je tehničar drumskog saobraćaja, no njeno obrazovanje nije završilo na četvrtom stepenu. Trenutno je studentica druge godine na Odsjeku za sigurnosne studije. Školski dani su joj, uglavnom, u lijepom sjećanju.

“Moje djetinjstvo i  školovanje je bilo jako lijepo zahvaljujući mojim roditeljima koji su se uvijek trudili da se ne razlikujem od ostale djece. Uvijek sam imala puno drugarica i drugara u školi koji nisu bili romske nacionalnosti. Rijetko sam bila izložena diskriminaciji. Sjećam se da kada sam bila jako mlada, odnosno kada sam krenula u osnovnu školu, jedna djevojčica iz razreda me zvala Cigankom danima. Bili smo veoma mladi i smatram da ona u tom trenutku nije ni znala šta je Ciganka te da su roditelji najvećim dijelom odgovorni za to, pa joj i ne zamjeram.  Zahvaljujući učiteljici i direktoru sve je bilo vrlo brzo riješeno. Dakle, diskriminacija postoji i smatram da se protiv iste trebamo boriti. Prvenstveno obrazovanjem, upoznavanjem tuđe kulture, učenjem o poštivanju drugih običaja i naroda. Moje obrazovanje je bilo kvalitetno. Tokom osnovne i srednje škole naučila sam engleski jezik koji dosta dobro govorim, ali mi je ostala želja da naučim i njemački. Jezici su bogatstvo.”

Iz BiH ne planira otići. Voli svoju zemlju i smatra da će u budućnosti kao pojedinac moći napraviti pozitivne promjene. Motivisana je i ima jasne ciljeve.

“Voljela  bih ostati u Bosni i Hercegovini i baviti se poslom za koji se trenutno školujem. Smatram da ukoliko nastavim raditi na sebi, školovati se i obrazovati mogu uticati na mlade ljude romske nacionalnosti i biti primjer da obrazovanje može doprinijeti boljem položaju Roma i Romkinja u BiH. Kada imamo veliki broj obrazovanih i vrijednih  Roma i Romkinja razbijamo predrasude o Romima. Također, nadam se da će u budućnosti osnovni kriterij za zapošljavanje biti stručnost za određeni posao, a ne nacionalnost, religija, stranačka pripadnost  ili neki drugi kriteriji. Ono što me motiviše na rad i učenje jeste stanje društva u kojem se nalazim, odnosno društvo u kojem se mali broj žena nalazi na čelu većih i odgovornijih funkcija. U većini slučajeva su to muškarci, rijetko, skoro nikako je to žena, posebno ne Romkinja. Isto tako motivacija mi je  to da ću jednoga dana postati samostalna žena koja će da kreira svoj život onako kako  ona želi. U mom životu veliku ulogu ima porodica. Svaki korak u životu sam dijelila sa porodicom, svaku sreću, tugu i pad. Uvijek su bili moj vjetar u leđa i motivacija koja me je gurala dalje. Članovi porodice i moji najbliži prijatelji zajedno sa mnom se raduju svakom mom uspjehu.“

Amrin savjet

“Moj savjet mladim Romima i Romkinjama jeste taj, da uprkos preprekama, samo obrazovanje predstavlja ključ uspjeha. Da se ne dokazuju okolini, nego sebi i da od sebe grade najbolju moguću verziju. Da će rad, trud i upornost na kraju uvijek biti prepoznati. Da se potrude da sruše predrasude i ustaljeno mišljenje da su Romi neobrazovani, siromašni i u bilo kojem negativnom kontekstu drugačiji. Jer nismo!”