Gazmend Januzi je danas uspješan porodični čovjek. Iako je sa redovnim obrazovanjem davno završio, nikada nije prestao da se stručno usavršava. Za sve je našao vremena, pa iako radi puno radno vrijeme i vanredno studira, Gazmend kući dolazi nasmijan, a u zagrljaj mu svaki dan pristigne troje mališana.

„Oženjen sam i sretan otac jednog dječaka i dvije djevojčice. U Sarajevu sam završio tri srednje škole i to smjerove za arhitektonskog tehničara, tesara-parketara i vozača motornih vozila sa državnim ispitima i položenim kategorijama „B“, „C“ i „E“. Pored toga imam završen i kurs engleskog jezika I, II, i III stepen, te nekoliko informatičkih kurseva pri organizaciji HOPE 87. Trenutno sam vanredni student druge godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Odsjek za socijalni rad. Zaposlen sam u JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, na poziciji višeg referenta za saradnju sa nacionalnim manjinama u mobilnom timu. Nekako vidim sebe u svemu tome jer želim pomoći ljudima i djeci kojima je to potrebno.“

Znajući sa čime se mladi Romi susreću, jer se i sam više puta suočio sa diskriminacijom, Gazmend im je danas na usluzi: toplom riječju, materijalnim dobrima, podrškom u svakom  smislu. Razumije ih, suosjeća sa njima i trudi se biti im uzor.

„Nažalost, diskriminacija je uvijek postojala i teško ju je iskorijeniti. Više puta sam osjećao indirektnu diskriminaciju i moram priznati da mi nije bilo jednostavno, ali s obzirom da sam osoba koja uvijek izbjegava rasprave, tako sam izbjegavao i ovakve prepreke. Sjećam se da sam uvijek bio prihvaćen kako u društvu tako i od strane prosvjetnih radnika (učitelja, profesora) i to je vrlo bitno za svako dijete, a posebno za djecu romske populacije kojima treba podrška društva. Veliki broj Roma znaju šta je za njih najbolje, ali nažalost nemaju priliku da kažu ono što žele. Jedino što nam preostaje kako bi se izborili protiv diskriminacije jeste obrazovanje. Samim tim ćemo pokazati da možemo biti jednaki sa drugima. Moramo se uključiti što više u NVO i politiku kako bi se naš glas čuo na većem nivou. Ja sam se uključio u jednu od političkih partija u 2020. godini s ciljem da se glas Roma čuje što jače.“

Gazmend je rođen na Kosovu, ali Sarajevo voli i osjeća kao svoj grad. Svoju budućnost, kao i budućnost svoje djece vidi upravo ovdje.

„Ja sam se u BiH doselio kao beba, sa tek par mjeseci. Ne želim mijenjati Bosnu za bilo koju drugu  državu. Volim obilaziti i sve druge gradove kao i druge države, ali meni je najdraži grad Sarajevo jer sam tu od svog najranijeg djetinjstva do danas. Svoj život sam izgradio ovdje.“

Djecu sa kojom Gazmend radi niko ne može bolje razumjeti od njega. Ne samo zato što su pripadnici iste nacije, već zato što njega kroz život vodi humanost, čovječnost, suosjećanje i empatija prema drugima. Ponosni na ono što su, Gazmend i Armend pričaju o svojim sunarodnjacima samo najljepše. Oni su, kažu, odrasli uz pjesmu, okruženi ljubavlju i toplim osmijehom. Nisu imali mnogo, ali su bili sretni.

„Ponosan sam što sam Rom, ne stidim se svog jezika i kulture. I ovdje gdje sam danas došao sam zahvaljujući mojoj nacionalnosti, naravno, mom trudu i mojim roditeljima koji su mi bili vjetar u leđa. I isto ovo prenosim na moju djecu i želim da budu bolji od mene. Ja i moj brat Armend smo odgajani u lijepom okruženju i poprilično smo vezani jedan za drugog. Ono što volim kod nas je to što smo veseli ljudi, volimo plesati i pjevati. Uvijek sam podržavao promjene u kulturi nabolje, bilo koja kultura da je u pitanju. Promjene koje bi olakšale uklapanje u okruženje, naravno. Želim samo da svojim trudom i radom pokažemo da možemo biti jednaki ili bar blizu drugih, jer mi sami odlučujemo o našoj budućnosti i trudom  se trebamo izboriti za naš cilj. Ako se samostalno izborimo i pokažemo da možemo uspjeti, slika smo za budućnost našoj djeci. Pa ljepše slike od te nema! Mene sretnim čini to što sam Rom. U prevodu, riječ Rom znači čovjek i sretan sam što sam prije svega čovjek. Posebno me sretnim čini to što sam na ovoj poziciji koja mi omogućava da s vremena na vrijeme pomognem djeci koja se nalaze u pokretu i riziku.“

Gazmendov savjet

“Svi mi koji se izjašnjavamo kao Ostali, na margini smo društva i nismo do sada priznati, a pogotovo kada je u pitanju romska populacija. Zbog ovakvih situacija, znam da prevencija predrasuda može biti samo kroz obrazovanje romske populacije. Također, uvijek sam bio prihvaćen u društvu i okruženju u kojem sam se kretao iz razloga što sam imao svoj stav i svoj cilj. Uvijek sam se trudio pokazati da se Romi mogu zalagat za promjene i da imaju ambicije. Naravno, to zavisi i od okruženja u kojem se pojedinac nalazi jer nam često fali mala podrška društva.”