Jeste li jeli već kolače u poznatoj sarajevskoj slastičarni Vatra? Ako jeste, možda je upravo Vaš, sa puno ljubavi i strpljenja, napravio i ukrasio stipendista Udruženja „Obrazovanje gradi BiH“ Selver Viteškić.

O školi i gradu u kojem živi

Selver ima 17 godina. Pohađa Srednju ugostiteljsko-turističku školu u Sarajevu i drugi je razred. Ova škola svojim učenicima obezbjeđuje praktičnu nastavu, a kako Selver pohađa smjer za poslastičara, njegova praksa je ostvarena u već spomenutoj slastičarni. Kaže da je svoje školske dane proveo u lijepoj i radnoj atmosferi.

“Moje školovanje je, od samog početka, jako uspješno, jer sam se od osnovnoškolskih dana trudio kako bih mogao nastaviti dalje i upisati dobru školu. Iako sam bio dijete, znao sam da mi uspjeh ovisi dobrim dijelom od škole. Jedna od mojih vrlina je upornost i jaka volja koju sam pokazao u školi u punom smislu. To su primjetili profesori. Mislim da osobu jakom čine karakter, stav, pamet i snalažljivost, pa te osobine razvijam i kod sebe. Negativne strane, bar zasad, nema.”

O diskriminaciji u školama Selver je učio u osnovnoj školi i svjestan je kolike posljedice može ostaviti po pojedinca. Zato uvijek insistira na jednakosti bez obzira na različitosti u socijalnom statusu, vjerskom opredjeljenju ili spolu.

“Diskriminacija postoji i to je neupitno. Protiv iste se treba boriti. Mislim da su najčešći elementi diskriminacije neprihvatanje drugog učenika u grupu jer možda nema odjeću kao oni ili je druge vjere ili nacionalnosti. Ja sam imao sreće, nisam doživio diskriminaciju jer sam bio okružen vršnjacima koji imaju ista uvjerenja kao i ja: ipak smo svi isti i trebali bi pomagati jedni drugima. Moja nacionalnost je samo jedno od mojih karakteristika, ali mislim da po njoj ne treba suditi. Svi smo od iste kože stvoreni i ona ne bi trebala utjecati na moju budućnost. Danas je 21. stoljeće, ne bismo trebali suditi po vjeri ili naciji o osobi.”

Selver voli svoj grad, ali nije siguran da li će svoju budućnost ostvariti u BiH. 

“Moja porodica je ovdje kao i moji prijatelji. Oni me čine sretnim i zato sam vezan za Sarajevo. Ipak, volio bih živjeti negdje u inostranstvu bez obzira na to koliko volim svoju zemlju. Mislim da će mi budućnost biti sigurnija u nekoj stabilnijoj državi.”

Iako je već naučio vještinu pravljenja najrazličitijih poslastica, priča engleski i njemački jezik, Selver ima još jedan san.

“Od malih nogu volim nogomet, pa mi je ostao san da budem jako dobar fudbaler. Možda čak i svjetski poznat, ali znam koliko tu treba vremena, truda, rada i treniranja i da uspjeh dolazi postepeno. Također bih volio naučiti španjolski jezik, pa možda upišem kurs kada skupim novca i budem imao malo više vremena.”

Selverov savjet:

“Onima koji imaju nedoumice bih rekao da se probaju prilagoditi drugima u školskom okruženju. Isplatit će im se svaki dan škole poslije. Svi koji imaju volju i ciljeve u životu trebaju da samo krenu raditi i truditi se. Uspjet će u životu. Od škole ne treba odustat jer škola je osnovni dio života kako bi se u  budućnosti snašli za posao, da bi mogli svojoj porodici obezbijediti krov nad glavom.”