Velike priče smo, zajedno sa našim prijateljima, stipendistima i članovima Udruženja, ispisali za  26 godina postojanja. Neke od njih već smo objavljivali, poput zahvala naših studenata, a druge, koje također imaju neprocijenjivu vrijednost, vam tek donosimo. 

Naši donatori dolaze iz različitih krajeva svijeta, različitih su profesionalnih profila, shvatanja i stavova ali imaju isti cilj; omogućiti djeci i mladima bolje uslove za školovanje. Njihov cilj je i jedan od ciljeva Udruženja “Obrazovanje gradi BiH” pa su riješili da upravo mi budemo njihovi partneri pri ostvarivanju ovog cilja.

Da to radimo uspješno, pokazuju naši rezultati, a naši stipendisti često ostaju doživotno zahvalni svojim donatorima. Ovo je jedna takva priča.   

                                                 ____________________________

Mi odlično znamo ko ste. Za nas ste prvenstveno prijatelj Udruženja “Obrazovanje gradi BiH”, veliki čovjek i prijatelj djece i mladih, no naši čitaoci ne znaju mnogo o Vama. Ko je Lejla Omeragić?

“Građanka, Bosanka, koja smatra da je obrazovanje primarni, najvažniji temelj za izgradnju zdravog društva. Jer, dobro i pravilno obrazovani građani, imaju ispravan i zdrav odnos i prema djeci i prema starijima i svjesni su svoje dužnosti da grade zdravu i naprednu životnu sredinu. I tada će napredovati i zdravstvo i privreda i imat ćemo više poštovanja prema prirodi kojoj pripadamo.”

U moru ljudi u potrebi Vi ste odabrali pomoći djeci kojoj je neophodna materijalna podrška kako bi se redovno školovali. Zašto?

“Zato što smatram da svi ljudi imaju pravo na obrazovanje, svi treba da imaju priliku da se školuju.

Ne kažem: “svima treba dati priliku”, već: “ svi imaju prirodno pravo na obrazovanje”. Naša dužnost je da to pravo poštujemo i nesebično nastojimo da ga ostvarujemo.”

Šta za vas predstavlja obrazovanje, koliko je bitno za pojedinca i da li je ono garant za pristojan život ove djece i mladih?

“Svaku zajednicu, od porodice, preko države, pa do cijelog čovječanstva, čine pojedinci. Ako su ti pojedinci dobro i istinski obrazovani, trebalo bi i da su zdrave ličnosti koje mogu graditi zdravu i naprednu zajednicu na svakom nivou. Tek kad imamo zdravo društvo, možemo ostvariti ne samo pristojan život već i živjeti dostojanstveno, živjeti vrline, otkrivati i razvijati naše humane potencijale.

Pri tome, želim istaknuti da pod dobrim obrazovanjem ne podrazumijevam nužno visoke škole.

Odličan i obrazovan građanin je svako ko neprekidno nastoji da uči i da se usavršava u znanju i vještinama a onda to prenosi za dobrobit zajednice.

Nažalost, često doživljavamo neznanje, i neprihvatljiva i primitivna ponašanja osoba koje posjeduju diplome visokih škola.”

Udruženje podržava djecu i mlade različitih profila. Koga ste Vi stipendirali? Godinama stojite uz Udruženje, a djeca i mladi koje ste materijalno podržali tokom njihovog školovanja Vas izuzetno cijene i jako su Vam zahvalna. Jeste li i dalje u kontaktu sa njima? Možete li nam ispričati put vašeg prijateljstva?

“Krajem 1990-tih sam stipendirala djevojku iz Goražda, studirala je pravo, treću i četvrtu godinu. Dirljiva i neprocjenjivo draga mi je zahvalnost koju je izrazila nakon završetka studija.

Naredna stipendija me povezala sa Anidom, učenicom 6-og razreda osnovne škole. Završili smo osnovnu školu. Nakon toga, Anida je odselila iz Sarajeva, a naše druženje se nastavilo i traje.

Sada kada ima svoju porodicu, sa zahvalnošću se sjeća velike podrške koju joj je pružilo «Udruženje» i žali što sad nije tu da pomogne u njegovom radu. Stoga nastoji na drugim mjestima pomoći onima koji to treba.”

Kažu da je naše samo ono što damo. Kako Vi shvatate ovu izreku?

“Ako mi ne možemo dati nešto što posjedujemo – onda to nije naše, već smo mi njegovi. To znači da ono posjeduje nas. I mi danas sve više jesmo robovi materijalnih stvari (i robovi naših navika i robovi medija).”

Inspirativne priče su naša snaga i mi vjerujemo da ćemo upravo sa ovom inspirisati još nekoga da postane donator, mentor i prijatelj mladoj osobi kojoj je to potrebno. Možete li poslati poruku potencijalnim mentorima?

“Imajmo na umu da svako dijete ima pravo na obrazovanje i sve ostalo što je djeci važno i drago. Nemojmo svoj doprinos društvu ograničiti na podršku samo našoj rođenoj djeci ili rodbini. Nemojmo svoj trag ostaviti u materijalnom koje koristi “samo meni i mojima”.  Jer, mi uvijek imamo priliku dati, pomoći, poboljšati a to nije uvijek novac. To može biti poduka, dobar primjer, savjet. Nekada će interes i pažnja koju pokažemo više pokrenuti i doprinijeti nego novac koji damo.”